vjȅštica

im. ž. G vjȅšticē; mn. N vjȅštice, G vjȅštīcā 1. izmišljeno biće, zla žena koja želi ljudima nanijeti zlo 2. žena za koju se vjeruje da ima nadnaravnu moć i da želi ljudima nanijeti zlo 3. pren. zla žena

vjȅštičin

prid. G vjȅštičina; ž. vjȅštičina, s. vjȅštičino koji pripada vještici

vještìna

im. ž. G vještìnē; mn. N vještìne, G vještínā 1. iskustvo stečeno uvježbavanjem kakve radnje [~ sviranja violine; ~ izradbe nakita] 2. prirođena spretnost ili okretnost [~ u ophođenju s ljudima]

vjȅšto

pril. komp. vjèštijē tako da pokazuje čiju spretnost i razumijevanje u onome što radi [~ igrati]; ant. nevješto

vjȅtar

im. m. G vjȅtra, I vjȅtrom; mn. N vjȅtrovi/vjȅtri, G vjȅtrōvā/vjȅtārā 1. met. vodoravno strujenje zraka iznad Zemljine površine od područja visokoga tlaka zraka prema području niskoga tlaka [olujni ~; sjeverni ~] 2. mn. vjȅtrovi med. plinovi koji se razvijaju u crijevima 3. pren. ono što se osjeća kao strujenje, pojava čega [puše novi ~; ~ promjene] ♦ baciti u ~ što nerazumno potrošiti što, zanemariti što; govoriti u ~ uzalud govoriti, govoriti bez odjeka, govoriti u prazno; okretati se kako ~ puše mijenjati mišljenja prema prilikama (okolnostima), biti prevrtljiv; otišlo je (odlazi) u ~ što propalo je (propada) što, nestalo (nestaje) je što, bez povratka; ~ u krmu (leđa) povoljne okolnosti; znati (vidjeti) odakle (otkud) ~ puše znati što se krije iza čega, prepoznavati čije prikrivene namjere, poznavati prave razloge

vjetrènjača

im. ž. G vjetrènjačē; mn. N vjetrènjače, G vjetrènjāčā 1. mlin koji se pokreće s pomoću energije vjetra [krilo vjetrenjače] 2. igračka od papira koji je složen i pričvršćen na štap tako da se vrti na vjetru ♦ boriti se s vjetrenjačama voditi uzaludnu borbu, beskorisno se truditi, uludo trošiti svoje snage

vjètrić

im. m. G vjètrića; mn. N vjètrići, G vjȅtrīćā um. lagani vjetar [~ s mora]

vjȅtrobrān

im. m. G vjȅtrobrāna; mn. N vjȅtrobrāni, G vjȅtrobrānā 1. zaklon od vjetra, obično zid podignut na otvorenome prostoru na kojemu su česti jaki udari vjetra [Kamen je udario u ~.; ~ uz autocestu] 2. prednje staklo na vozilu, automobilu, kamionu itd.

vjȅtrobrānskī

prid. G vjȅtrobrānskōg(a); ž. vjȅtrobrānskā, s. vjȅtrobrānskō koji se odnosi na vjetrobran [~ brisač]

vjetromètina

im. ž. G vjetromètinē; mn. N vjetromètine, G vjetromètīnā mjesto izloženo jakim udarima vjetra

vjetròvit

prid. G vjetròvita; odr. vjetròvitī, G vjetròvitōg(a); ž. vjetròvita, s. vjetròvito; komp. vjetrovìtijī koji je ispunjen vjetrom, koji obiluje vjetrom, u kojemu vjetar često snažno puše [~ dan; vjetrovito more]

vjȅtrōvka

im. ž. G vjȅtrōvkē, DL vjȅtrōvci; mn. N vjȅtrōvke, G vjȅtrōvkā/vjȅtrōvkī kratki ogrtač koji ne propušta vjetar

vjètruša

im. ž. G vjètrušē; mn. N vjètruše, G vjȅtrūšā zool. ptica grabljivica iz porodice sokola crvenosmeđega perja i žutih nogu

vjȅverica

im. ž. G vjȅvericē; mn. N vjȅverice, G vjȅverīcā zool. mali glodavac biljožder crvenosmeđe, katkad crne boje i bijeloga trbuha te duga kitnjasta repa  leteća ~ mali glodavac s letnicom koja mu služi za produžene skokove sa stabla na stablo ili na tlo

vjȅveričjī

prid. G vjȅveričjēg(a); ž. vjȅveričjā, s. vjȅveričjē koji se odnosi na vjeverice

vjȅžba

im. ž. G vjȅžbē; mn. N vjȅžbe, G vjȇžbā/vjȅžbī 1. radnja koju treba ponavljati kako bi se stekla kakva vještina ili razvile određene sposobnosti [tjelesne vježbe] 2. zadatak kojemu je svrha bolje upoznavanje predmeta i stjecanje radnih navika [pismene vježbe]

vjèžbāč

im. m. G vježbáča, V vjȅžbāču; mn. N vježbáči, G vježbáčā osoba koja vježba

vježbàčica

im. ž. G vježbàčicē; mn. N vježbàčice, G vježbàčīcā žena koja vježba

vježbàčičin

prid. G vježbàčičina; ž. vježbàčičina, s. vježbàčičino koji pripada vježbačici

vjȅžbalīšte

im. s. G vjȅžbalīšta; mn. N vjȅžbalīšta, G vjȅžbalīštā prostor određen i uređen za kakve vježbe [vojno ~]

vjȅžbānje

im. s. G vjȅžbānja 1. razvijanje navike, vještine ili sposobnosti za što stalnim i redovitim radom, izvođenje određene vježbe 2. činjenje koga sposobnim za što vježbom, jačanje ili razvijanje kakve vještine; sin. uvježbavanje 3. izvođenje gimnastičkih vježba

vjȅžbati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. vjȅžbām, 3. l. mn. vjȅžbajū, imp. vjȅžbāj, aor. vjȅžbah, imperf. vjȅžbāh, prid. r. vjȅžbao, prid. t. vjȅžbān 1. prijel. a. stalnim i redovitim radom razvijati navike, vještinu ili sposobnost za što, izvoditi određene vježbe [~ sviranje na glasoviru; ~ dizanje utega] b. vježbom činiti koga sposobnim za što, jačati ili razvijati čiju vještinu [~ momčad; ~ vojnike; ~ zbor]; sin. uvježbavati 2. neprijel. izvoditi gimnastičke vježbe [~ svako jutro]

vjȅžbenica

im. ž. G vjȅžbenicē; mn. N vjȅžbenice, G vjȅžbenīcā 1. knjiga ili bilježnica za vježbanje školskih zadataka [glazbena ~; matematička ~] 2. početnica u činovničkoj službi

vjȅžbeničin

prid. G vjȅžbeničina; ž. vjȅžbeničina, s. vjȅžbeničino koji pripada vježbenici, početnici u činovničkoj službi

vjȅžbenīk

im. m. G vjȅžbenīkā, V vjȅžbenīče; mn. N vjȅžbenīci, G vjȅžbenīkā početnik u činovničkoj službi

vláda

im. ž. G vládē; mn. N vláde, G vládā pol. najviše tijelo izvršne vlasti koje države [hrvatska ~; savezna ~]

vládānje

im. s. G vládānja 1. v. vladavina 2. postupanje, odnošenje prema okolini na određen način; sin. ophođenje, ponašanje 3. ponašanje u školi koje se ocjenjuje ocjenom u svjedodžbi [primjerno vladanje]

vlàdār

im. m. G vladára, V vlȁdāru/vlȁdāre; mn. N vladári, G vladárā osoba koja vlada državom, obično kralj ili car

vladárev

prid. G vladáreva; ž. vladáreva, s. vladárevo koji pripada vladaru; sin. vladarov

vladàrica

im. ž. G vladàricē; mn. N vladàrice, G vladàrīcā žena koja vlada državom, obično kraljica ili carica

vladàričin

prid. G vladàričina; ž. vladàričina, s. vladàričino koji pripada vladarici

vladárov

prid. G vladárova; ž. vladárova, s. vladárovo usp. vladarev

vlàdārskī

prid. G vlàdārskōg(a); ž. vlàdārskā, s. vlàdārskō koji se odnosi na vladare

vládati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. vlȃdām, 3. l. mn. vládajū, imp. vlȃdāj, aor. vládah, imperf. vlȃdāh, prid. r. vládao 1. biti vladar i upravljati državom [~ carstvom] 2. imati vlast nad kim ili čim [~ ljudima; ~ vojskom i policijom] 3. imati potpuno usvojena kakva znanja ili vještine [~ stranim jezicima; ~ gradivom] 4. pren. 3. l. biti rasprostranjen, zastupljen u velikoj mjeri [Ovdje vlada tišina.] • vládati se povr. v. ophoditi se pod ophoditi, ponašati se

vlàdavina

im. ž. G vlàdavinē; mn. N vlàdavine, G vlàdavīnā ostvarivanje i trajanje čije vlasti, način vladanja [~ neprijatelja]; sin. (vladanje)

vlàdika

im. m. G vlàdikē, DL vlàdiki; mn. N vlàdike, G vlȁdīkā 1. rel. poglavar crkvenoga područja (episkopije ili biskupije) u pravoslavaca i grkokatolika 2. pov. crkveni i svjetovni vladar u Crnoj Gori

vlȁga

im. ž. G vlȁ, DL vlȁzi vodena para u zraku ili u čvrstoj tvari [čuvati od vlage; ~ u tlu]

vlȃk

im. m. G vlȃka, L vláku; mn. N vlȁkovi, G vlȁkōvā prometno sredstvo koje se kreće po tračnicama, a sastoji se od željezničkih vagona koje vuče lokomotiva [brzi ~; teretni ~; putnički ~]

vlakánce

im. s. G vlakánca; mn. N vlakánca, G vlàkānācā/vlàkāncā 1. um. malo vlakno 2. anat. a. tanko vlakno u međustaničnoj tvari b. tvorba u citoplazmi mišićnih i živčanih stanica

vlȁknast

prid. G vlȁknasta; odr. vlȁknastī, G vlȁknastōg(a); ž. vlȁknasta, s. vlȁknasto koji ima vlakna, koji je građen od vlakana ili nalikuje vlaknima [vlaknasta stabljika; vlaknasta tvar]

vlákno

im. s. G vlákna; mn. N vlákna, G vlȃkānā/vláknā 1. tanka nit koja služi kao osnova u tkanju [prirodno ~; umjetno ~] 2. anat. tanka savitljiva nit u mišićnim i živčanim stanicama

vlakòvođa

im. m. G vlakòvođē, V vlȁkovođo; mn. N vlakòvođe, G vlakòvōđā vozač koji upravlja lokomotivom

vlȃs

im. ž. G vlȃsi, L vlási, I vlȃsju/vlȃsi; mn. N vlȃsi, G vlásī, DLI vlásima nit ili dlaka kose ♦ na ~ (dlaku) isti, usp. dlaka; ni ~ (dlaka) s glave neće pasti komu, usp. dlaka

vlásac

im. m. G vlásca, I vláscem bot. višegodišnja biljka čiji je korijen duguljasta lukovica s dugim zelenim cjevastim listovima koja služi i kao začin

vlásak

im. m. G vláska; mn. N vlásci, G vlȃsākā bot. sitna lisnata ljekovita mahovina [obični ~]  gospin ~ kitnjasta paprat koja raste na stjenovitim i vlažnim mjestima

vlȁsīšte

im. s. G vlȁsīšta; mn. N vlȁsīšta, G vlȁsīštā dio glave na kojemu raste kosa

vlȃsnica

im. ž. G vlȃsnicē; mn. N vlȃsnice, G vlȃsnīcā žena koja što posjeduje, kojoj što pripada

vlȃsničin

prid. G vlȃsničina; ž. vlȃsničina, s. vlȃsničino koji pripada vlasnici

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga